PrijemTražiRegistruj sePristupi

Share | 
 

 TIBETSKI MASTIF I DEO

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole 
AutorPoruka
srpskelegende
Moderator
Moderator


Broj poruka : 1304
Datum upisa : 05.02.2011
Godina : 44
Lokacija : Banatsko Novo Selo

PočaljiNaslov: TIBETSKI MASTIF I DEO   Ned Feb 13, 2011 2:13 pm

Izvorni naziv pasmine: Do-Khyi

Porijeklo: Tibet

Patronat nad stanmdardom: FCI Standard 230

FCI Klasifikacija: Grupa 2 - Pinceri, snauceri, molosi, svicarski planinski psi i druge pasmine

Sekcija 2.2. Molosoidni psi planinskog tipa

Upotreba: Pas za pratnju i cuvarski pas

Ocekivana duzina zivota: 10-11 godina

Dlaka: Dlaka je ostra, tanka, ne preduga, s puno vunaste poddlake. Muzjaci obilnije odlakani nego zenke.

Boja: Crna sa ili bez paleza, plava sa ili bez paleza, zlatna u svim nijansama. Dozvoljene male bijele oznake na prsima i sapama.

Visina: Muzjaci 66cm, zenke 61cm

Povijest tibetskog mastifa - velikog cuvarskog psa s Tibeta, kriju misticne legende gdje se ispreplice povijest zivotinja i Ijudi koji su zajedno zivjeli na visokim planinama Himalaje i podrucjima Centralne Azije. U povijesti tog podrucja posebno mjesto posveceno je ovom psu jer se mnogi slazu kako je upravo ova pasmina cini temelj modernih, velikih, uporabnih pasmina koje su razvijene u novije doba.
Najraniji pisani dokumenti a velikim psima datiraju iz vremena 1100 godina prije Krista iz Kine. Tada su ovdje pronadene lubanje velikog psa iz vremena bronce. Ljudi koji proucavaju ovu pasminu jos uvijek dvoje i imaju nekoliko razlicitih teorija a njegovom razvoju. No, jedno je sigurno - jos oko 350 godina prije Krista spominjao gaje u svojim djelima Aristotel, a od tada pa sve do odlaska Marka Pola u Aziju (1271.g) a ovoj je pasmini ispricano bezbroj mitova kao o velikoj radnoj pasmini cuvara nomada s Himalaja i cuvara tibetskih samostana. U svakom slucaju svi povijesni materijali cijene prirodnu snagu i impresivnost ove pasmine, kako fizicke, tako i psihicke. Cak je i njegov lavez opisan kao jedinstveno i visoko cijenjeno obiljezje.
Dakle, tragom povijesti kad je Marko Polo stigao u Aziji bio je fasciniran psom kojeg opisuje "velikim poput magarca, sposobnim rastrgati svaku zvijer, pa cak i lava". Danas znamo da su magarci u Aziji bili znatno nizi, medutim i tada su svojom velicinom premasivali danasnju visinu tibetskog mastifa.

Aleksandar Veliki (Makedonski), bio je prvi vladar antickog svijeta koji je od azijskih vladara dobio na dar velike pse, a prvi ih je takoder upotrijebio u borbi, Rimljani su ih kasnije doveli najprije kuci, na Apeninski poluotok, a kasnije rasirili po cijeloj Europi. Potomci tih molosa zive i danas, a genski su rasireni mnogim novodobnim pasminama, od rotvajlera, velikog svicarskog psa, pirinejskog planinskog psa, pa cak i pasa s Kavkaza i Anatolije kojima su ovi psi, iako ne direktni potomci, ipak veliki srodnici. Ove su pasmine vece od danasnjeg tibetskog mastifa, a takoder i puno ostriji i zesci borci protiv onih koji ugroze njegovog vlasnika.

Znajuci za pisanja Marka Pola, britanski su osvajaci kasnije cijelim Tibetom pokusavali pronaci psa kojeg je on opisao, ali su bili jako razocarani sto ga nisu nasli. Nijedan nije bio velik kao magarac i divlji kao zvijer. Pronasli su samo cuvare, doduse impozantne, ali samo pse. Prvi izvjestaji britanski casnika s pocetka 19. stoljeca koji su prvi vidjeli ovog psa, govorili su kako nista prije govoreno nije istina. Ti napisi toliko su uzbudili prve britanske kinologe, da su se rasirili tibetskim planinama trazeci domaceg prapsa.
Stvorena legenda tjerala ih je da nadu psa iz opisa Marka Pola, ali im to nije poslo od ruke. U jednoj britanskoj knjizi iz 1879.g. zapisano je da su psi dovedeni s Tibeta, da im je naziv tibetski mastif, te da su slicni njufaundlanderu, ali da rep imaju vise nasaden i nose ga presavijeno na leda, a po boji su vecinom crni s palezom. U istoj knjizi njufaundlanderi su opisani kao pasmina znatno niza nego sto je ona danas. U Europi Englezi su bili prvi koji su poceli uvoziti ovu pasminu u novije doba.

Pukovnik Bayley i Duncan bili su prvi uzgajaci ove pasmine u Velikoj Britaniji, ali su danas linije pasa tada koristenih u uzgoju u potpunosti nestale.
Na kontinentalnom dijelu Europe, prva legla pojavila su se daleke 1898. godine, i brzo su razgrabljena. Psi uzgajani na kontinentalnom dijelu bili su uocljivo drugaciji od onih britanskih. U tridesetim godinama proslog stoljeca, Englezi su napisali prvi standard ove pasmine.

Upravo nekako u to vrijeme kinolozi su izgubili interes za uzgoj ove pasmine, pa je skoro pala u zaborav. Trebalo je proci jos tridesetak godina da se kinoloski svijet probudi i ponovo lati istrazivanja tibetanskog psa. U Nepalu je cijelo to vrijeme postojao pasminski klub brizno pazeci da se ova pasmina ne ugasi. Velika vecina, sada dobro rasirenih tibetanskih mastifa zato u novije vrijeme nije dosla s Tibeta, vec iz Nepala. U sedamdesetim godinama proslog stoljeca, kada su psi dovodeni iz Nepala, na starom kontinentu gotovo da i nije bilo tragova starog uzgoja.
Sve je zapocelo iznova, pa se posljednjih dvadesetak godina ova pasmina dobro raZV1Ja.
No ostavimo na trenutak povijest i pozabavimo se samim tibetskim mastifom kao psom. Nekoliko je karakteristika koje cine ovu pasminu jedinstvenom u psecem svijetu. To je jos uvijek primitivna pasmina, zenke tibetskog mastifa tjeraju se jos uvijek samo jednom godisnje.

Uobicajeno je da ovaj pas ne posjeduje tezak pseci miris. Tijekom godine pas ima dva sloja dlacnog pokrivaca - dlaku i bogatu potdlaku, a linja se u pravilu ljeti.
Za to vrijeme pas zahtjeva cetkanje. Dlaka je uobicajeno duza oko vrata gdje cini grivu i vizualno cini ovog psa ostrijim i jacim.
Sazrijevanje im je prilicno sporo i punu snagu postizu zenke izmedu tri i cetiri godine starosti, a muzjaci izmedu cetvrte i pete godine. Iako se jedinke naravno razlikuju generalno se moze istaci da je ova pasmina divlje snazna, hrabra, s urodenim snaznim, zastitnickim instinktom. Lako je prilagodljiv zivotnim uvjetima. Prema strancima je suzdrzljiv i oprezan. Kao visoko inteligentan pasa posjeduje i neocekivano dobru memoriju - kad jednom upozna osobu, tesko je zaboravlja. Kako se radi O velikom psu potreban mu je i odgovarajuci prostor. Izvan kuce jako je aktivan, a dok je u kuci uobicajeno je smiren i tih. Nije sklon ponasanju "nocnog lajaca" koji uznemiruje vas, ukucane i susjede, vec je nocu uglavnom neprimjetan. S obzirom na njegovu snagu i narav, potrebna je njegova dobra socijalizacija i trening, kako bi vlasnik i pas uzivali u suzivotu bez stresnih situacija. Uz navedene cuvarske sposobnosti treba napomenuti ijak instinkt zastite vlasnika i okoline od predatora.

Kao i mnoge druge stare, psihicki stabilne pasmine vrlo je strpljiv s djecom, pa ga sve nabrojene karakteristike cine izvrsnim obiteljskim psom. Sama njegova pojava je isto tako zanimljiva i on je oku privlacan izlozbeni pas.
Nazad na vrh Ići dole
Pogledaj profil korisnika
 
TIBETSKI MASTIF I DEO
Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh 
Strana 1 od 1

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
 :: Kinologija :: FCI grupe :: FCI II-
Skoči na: