Srneća divljač (za mužjaka je u narodu uobičajen naziv srndać, srnjak, rjeđe jarac, ženku srna ili šuka a za mlado lane) naseljava šire područje Evrope i Azije. Staništa ove prelijepe divljači su rubni dijelovi mješovitih šuma uz široke livade. Srneća divljač je vrlo adaptivna te se u nekim dijelovima može vidjeti i sasvim blizu naselja i uz granice puteva. Nažalost, u našim lovištima je ovo gotovo izumrla vrsta, stradala najviše tokom agresije na BiH a dobrim dijelom je migrirala u mirnija područja. U LUG "Srndać" Visoko već duže vremena stoji privremene zabrane lova srneće divljači.
Odrasli primjerci dostižu težinu i do 30 kg. Krzno se prilagođava vremenskim uvjetima te varira od ljetne boje žućkasto-crvene dok zimi krzno srneće divljači dobija sivo-smeđu boju. Na zadnjici srneća divljač ima bijelu fleku, tzv. ogledalo. Tek rođena lanad imaju na krznu pjege koja ih još više kamufliraju u prirodi. Mužjak ima rogove koji su sačinjeni od koštane materije a koje odbacuje u jesen Nakon čega počinju rasti novi. U proljeće srndać češe svoje novonarasle rogove koji su u to vrijeme pokriveni kožicom sa dlakama-bastom, istovremeno označavajući svoj teren. U toku zime, srneća divljač se skuplja u stada a u martu se stada razdvajaju. Kao preživari, srneća divljač je apsolutni vegeterijanac. Hrana se sastoji iz trave, listova, šumskih izdanaka, plodova livada i šume. Čula mirisa i sluha su izvanredna, dok je čulo vida slabije. Srne su daltonisti i ne registruju treću dimenziju prostora dok odlično reaguju na pokret.
Trag srneće divljači
dužina 4 cm, širina 2,5 cm
U toku perioda parenja koji je u julu do početka augusta, mogu se čuti tipični zvukovi srndaća u potrazi za ženkom. Oplođena srna nosi plod 9 i pol mjeseci od čega je plod u stanju mirovanja 4 i pol mjeseca. Srna rađa (teli) najčešće dva, rijeđe jedno ili troje lanadi u maju/junu. Tek rođena lanad imaju težinu oko 1 kg a srna ih posjećuje samo zbog dojenja, kako ne bi privukla grabežljivce svojim tragom do skloništa. Lanad u to vrijeme najviše vremena provode ležeći na zemlji kako bi ostala zaštićena od pogleda grabežljivaca. Tek rođena lanad nemaju vlastiti miris. Zbog tog je i pogrešno nađenu lanad dirati, jer ih srna nakon čovječijeg dodira odbacuje. Srneća divljač može dostići starost do 15 godina. U tom periodu, zubalo je toliko istrošeno da se srne ne mogu prehranjivati.
Srneća divljač ima dosta prirodnih neprijatelja kao što su vukovi, medvjedi i neke ptice grabežljivice. Neprijatelji lanadi su i lisica i divlje svinje. Osim ovog dosta srneće divljači, posebno mladih, stradava prilikom obrade poljoprivrednih površina a odrasli stradavaju u saobraćaju. Posebni neprijatelji srneće divljači su i psi lutalice koji ih nemilosrdno proganjaju, često sa fatalnim posljedicama.
Srndać se najčešće lovi dočekom na livadama na koje pred večer ili u rano jutro dolazi na pašu. Lovimo ga također i šuljanjem za pogodna vremena. U vrijeme parenja tj. koncem jula i početkom avgusta lovi se srndać vabljenjem oponašajući zov srne.
Prema Zakonu o lovstvu za odstrjel srne koriste se puške sa izolučenim cijevima. Prema podzakonskim aktima za odstrjel srne najmanja dopuštena kinetička energija zrna na 100 m je 1000 J (džula) a najmanja težina zrna iznosi 3,2 grama. Najveća dopuštena daljina gađanja iznosi 150 m.
Ovako bi izgledao srneći trag.