Divokoza-Rupicapra rupicapra L.
razred: Sisari (Mammalia L.), red: Papkari (Artiodactyla L.), porodica: Šupljorošci (Bovidae L.)
U narodu su uobičajena imena za mužjaka divojarac, jarac ili gams, za ženku divokoza i koza, a za mladunče divojare, jare ili kozle. Naseljava planinske masive kao što su Čvrsnica, Prenj, Zelengora, pa se može reći da je tipičan predstavnik stjenovitih planinskih predjela različitih nadmorskih visina (čak i na samo 150 m n/m u kanjonu Neretve). Voli velika prostranstva sa velikim visinskim razlikama gdje u svako godišnje doba može pronaći hranu. Plemenitost ove vrste divljači se ogleda u činjenici da u svojim staništima ne pravi nikakve štete.
Divikoza može narasti u visinu do 80 cm, u dužinu do 130 cm a jači mužjaci teže i preko 40 kg. Ženke su nešto manje i lakše. Zimi im je boja dlake tamnosiva, skoro crna, dužine do 12 cm, a ljeti žučkastocrvena dužine do 3 cm. Glava je blijede boje, sa tamnom prugom oko očiju i gubice. Od potiljka do repa duž hrpta se proteže tamnija pruga. Boje mužjaka su gotovo uvijek nešto tamnije od ženki.
Rogove imaju i mužjaci i ženke ali su kod mužjka redovno jači, duži i povijeniji nego kod ženki. Za mužjaka je karakterisitčna i kičica na trbuhu i jači i deblji vrat. Rogovi rastu u obliku tuljaka i to svake godine za izvjesnu dužinu i nikada ne otpadaju. Starost jedinke možemo odrediti brojanjem godova na rogu koji su često vrlo izraženi. U prve četiri godine prirast roga je veliki, a zatim opada ali je i dalje vidljiv.
Divokoza je u hrani izuzetno skromna životinja. Hrani se planinskim travama i mladim lišćem grmastih biljaka, zimi pupovima, suhim vlatima trave, kupinama i malinama, koje nakon hranjenja preživa. Vrlo rado uzima so koja joj se mora redovno iznosti.
Ima odlično razvijeno osjetilo njuha, vidi dobro ali reaguje tek na pokret. Parenje divokoza počinje u novembru i traje do sredine decembra, kad najveći mužjak nastoji otjerati sve potencijalne konkurente i skupiti u krdo što više ženki, ponekad služeći se i svojim rogovima. Ženka se jari u maju i junu i jare (jedno rijetko dvoje) ići su vrlo brzo u stanju da prate majku. Jare doji majčino mlijeko oko šest mjeseci. Roščići mu rastu već u prvoj godini a spolno sazrjevaju u trećoj godini. Ženke žive sa mladuncima i mlađim mužjacima u krdima. Odrasli mužjaci su izdvojeni i žive pojedinačno a krdu prilaze samo u vrijeme parenja. Ženke i mužjaci su polno zreli u trećoj godini ali mužjaci moraju da dostignu potpunu fizičku zrelost da bi se mogli boriti za ženku.
Divokoze voel mir i napuštaju uznemirena lovišta. U lovištu je vrlo oprezna i brzo osjeća prisustvo opasnosti, pri čemu pravi uzbunu za ostale jedinke glasnim piskom.
Prirodni neprijatelj je vuk a za mlade opasnost može predstavljati i orao. Divokoze mogu dostići životnu starost i do 20 godina.
