Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.



 
PrijemLatest imagesTražiRegistruj sePristupi

 

 LOV NA RISA I DEO

Ići dole 
AutorPoruka
srpskelegende
Moderator
Moderator
srpskelegende


Broj poruka : 1304
Datum upisa : 05.02.2011
Godina : 51
Lokacija : Banatsko Novo Selo

LOV NA RISA I DEO Empty
PočaljiNaslov: LOV NA RISA I DEO   LOV NA RISA I DEO EmptySre Feb 16, 2011 7:05 pm

LOV NA RISA I DEO 2nbwnt4
Nazad na vrh Ići dole
srpskelegende
Moderator
Moderator
srpskelegende


Broj poruka : 1304
Datum upisa : 05.02.2011
Godina : 51
Lokacija : Banatsko Novo Selo

LOV NA RISA I DEO Empty
PočaljiNaslov: Re: LOV NA RISA I DEO   LOV NA RISA I DEO EmptyUto Apr 12, 2011 10:18 pm

Sistematizacija:
Razred: Sisari (Mammalia)
Red: Zvijeri (Carnivora)
Podred: Mačkolike zvijeri (Feloidea)
Porodica: Mačaka (Felidae)
Podporodica: -
Rod: Mačke (Felis)
Vrsta: Evroazijski ris (Lynx lynx)

Izgled: Ris se karakteriše okruglom glavom sa kratkim ličnim dijelom. Na ušima su prisutne
duže dlake crne boje «kićanke», čija dužina varira od 4 do 6 cm. Takođe, sa strane glave,
prisutne su duže dlake (zalisci). Na prednjim ekstremitetima ima pet, a na zadnjim četiri
prsta. Na vrhu prstiju prisutne su kandže koje se uvlače. Osnovna boja je žuto - mrka, po
leđima tamnija, dok je na trbuhu i unutrašnjim stranama nogu blijedo - žuta.
Krzno risa čini gusta i meka dlaka, koja je nešto rjeđa u pazuhu prednjih i zadnjih
ekstremiteta. Dlaka je ljeti kraća, a zimi duža sa gustom podlakom. Po tijelu (leđa, sa
lateralnih strana tijela, na prednjoj i spoljašnjoj strani nogu) rasute su okrugle i ovalne pjege
– rise, koje su mjestimično raspoređene u nizovima. Na leđima su prisutne veće a na
ekstremitetima manje pjege. Boja krzna može biti svjetlija ili tamnija a pjege na krznu od
crnih do blijedih (jedva vidljivih) i veličinom od 12x15 mm do 18x30 mm. Vrh repa je crne
boje.

Dimenzije: Visina: 60 - 75 cm; Dužina 80 - 130 cm, Dužina repa 15 cm (11 - 24,5 cm);
Težina 18 - 25 (i više) kg. Ženke u prosjeku nešto lakše od mužjaka za 3 kg.

Način života: Ris je teritorijalna životinja. Uglavnom živi samostalno, osim u vrijeme
parenja, kao i u vrijeme dok su majke sa mladuncima (porodične grupe). Zauzima teritoriju
od 10 km2 do preko 200 km2 i na njoj ne trpi druge jedinke iste vrste. Dnevno prelazi od 5 do
25 kilometara. U potrazi za hranom, prelaze vrlo veliku teritoriju, pri čemu se kreće
uglavnom istim prolazima. Najveću aktivnost ispoljavaju u ranim jutarnjim i večernjim
satima, dok dan i noć provode u odmoru. Ne seli se ako ima hrane u lovištu ili ako nije iz
drugih razloga na to prinuđen. Glavni predatori: vuk.

Razmnožavanje: Polno dozrijevanje ženki je između 20 i 24 mjeseca života, dok kod
mužjaka sa 30 mjeseci starosti (poslije treće zime). Parenje: tokom februara i marta mjeseca;

Bremenitost: 73 dana (65 - 74); Broj mladih: 1 - 5, najčešće 2 - 3; Vrijeme rađanja: april -
maj; Mladi progledaju između 7 i 17 dana. Sišu: do 5 mjeseci, pri čemu počinju sa
konzumiranjem drugih hraniva između 35 - 40 dana starosti; Smrtnost mladih: do 50 % od
broja mladih. Dužina života: 12 - 15 godina u prirodi, a u zatočeništvu i 20 godina.

Ishrana: Osnovni izvor hrane je meso toplokrvnih životinja, u prosjeku im je potrebno oko
3,3 kg dnevno. Ljeti najveći procent ishrane sačinjavaju glodari a zimi dvopapkari (jeleni,
srne, divokoze, mufloni, divlje svinje). Mogu uloviti plijen i četiri puta veći od njih samih.
Takođe, u ishrani se nalaze ptice, lisice i neke kategorije domaćih životinja (ovce, koze).

Staništa: Ris je prisutan u brdskim i planinskim staništima prekrivenih šumom (lišćarska,
četinarska i mješovita). Najpogodnije uslove za život mu pružaju stare šumske sastojine sa
mjestimičnim progalama. Prisutan je u klisurama i na slabo pristupačnim pošumljenim i
stjenovitim staništima. U potrazi za plijenom izlazi i na visokoplaninske pašnjake, ali i na
prirodne ili vještačke livade u dolinama. U ovim staništima ris zauzima veliku teritoriju, čak i
preko 200 km2, koju drži i više godina uz ne velika odstupanja.
Teritorija se ne koristi podjednako, tako da se više zadržava na područjima sa više
plijena, koja se napušta kada se smanji mogućnost ulova. Ponekad mogu napraviti i veći izlaz
van svoje teritorije. Teritoriju jedinke obilježavaju izlučevinama mirisnih žljezda, urinom i
«struganjem», a rijetko dolazi do borbe sa susjednim jedinkama.
Staništa risa nalaze se u planinskim masivima sjeverozapadne, zapadne i centralne BiH.
Područja na kojima je do sada primjećen obuhvataju teritorije opština: Bihać, Bosanski
Petrovac, Ključ, Banja Luka, Šipovo, Ribnik, Mrkonjić Grad, Glamoč, Bosansko Grahovo,
Drvar, Bugojno, Donji Vakuf i Gornji Vakuf.
Lovno uzgojni objekti (hranilišta) namjenjeni gajenju samo ove vrste divljači uglavnom u
lovištima ne postoje (izuzev lovišta «Ribnik»). Međutim, u lovištima su prisutni, objekti
namijenjeni lakšem kretanju i osmatranju divljači: zatvorene čeke, lovačke kuće i kolibe,
uređene lovačke staze i drugi, koji mogu poslužiti i za praćenje ove vrste.
Staništa na kojima je prisutan ris predstavljaju i staništa drugih životinjskih vrsta, a to su:
divokoza, srna, lisica, kune, divlja mačka, medvjed, vuk, veliki i mali tetrijeb, lještarka
orlovi, sove itd.

Ugroženost: Ris je bio autohtona vrsta divljači na određenim prostorima Balkanskog
poluostrva. Međutim, na većem dijelu ovog prostora bio je istrjebljen, gdje je posljednji
primjerak u Bosni i Hercegovini odstrjeljen još 1911. godine. Istrebljenje risa sa područja
zapadne i srednje Evrope odigralo se prije njegovog istrjebljenja na nekim područjima Balkanskog poluostrva. U 16. i 17. vijeku, prvo je istrijebljen u niziskim predjelima zapadne
i srednje Evrope, a onda i u planinskim područjima.
Ponovno prisustvo risa (Lynx lynx L.) na područjima Bosne i Hercegovine bilježi se od
kraja prošlog vijeka. Dolazi kao posljedica naseljavanja risa u Sloveniji (Kočevski rog) 1973.
godine. Naseljavanje je obavljeno sa tri para risa porijeklom sa Karpata (Slovačko
Rudogorje). Iz Slovenije se postepeno širio preko Hrvatske i prešao na područje Bosne i
Hercegovine. Podesna staništa u Bosni i Hercegovini su im u obraslim planinskim prostorima
(i poklapaju se sa staništima medvjeda i vuka) gdje nalazi potrebnu hranu i zaklon.
Ris se svrstava u kategoriju ugroženih vrsta u Bosni i Hercegovini, usljed njihovog globalnog
statusa, zbog male brojnosti ali i zbog krivolova. Krivolov utiče na redukciju brojnosti risa,
gde je kao rijetka vrsta interesantan za krivolovce, ali i zbog šteta koje pričinjava domaćoj
stoci. Ris se usled opasnosti (lovačkih pasa...) najčešće sklanja na drvo, što se kobno
završava ako je krivolovac u blizini. Češće stradaju mladunci koji još nisu zauzeli svoju
teritoriju. Danas se na sajmovima lova u BiH mogu videti preparirani primjerci risa, koji su
najčešće nastradali u krivolovu a predstavljeni kao pronađene «uginule» jedinke.
Pored direktno negativnog antropogenog delovanja na risa, prisutno je i posredno
delovanje u smislu oduzimanja prirodnog staništa, mira i hrane. Pored čoveka koji je najveći
neprijatelj risu, čopor vukova može savladati risa ali i više krupnih ovčarskih pasa.
Ris može oboljeti od bjesnila kao i druge vrste ptica i sisara, mada se smatra da je
njegovo dejstvo pozitivno u sprečavanju širenja besnila kod lisica, pasa i mačaka. Može biti
nosilac većeg broja endoparazita od kojih najčešće ne pati, obzirom da je dosta otporna vrsta.
U područjima gdje se vrši intenzivno prihranjivanje klaničnim konfiskatima nisu rijetke
salmoneloza i trihineloza, koju najčešće indirektno dobijaju preko lisica, vukova ili divljih
svinja. U Evropi, najveći problem za risa predstavlja jedna vrsta šuge, od koje obolijevaju
pretežno subadultne jedinke, sa čestim smrtnim ishodom. Infestacija se dešava u predjelu
repa, oboljele jedinke se češu, stvaraju se kraste, koje su pogodno tlo za druge vrste infekcija.
U poodmaklom stadiju je obično cijeli pojas oko repa i analnog otvora bez dlake, sa
nateklom i crvenom kožom.

Uticaj na okolinu: U staništima gdje je prisutan, ris ima predatorsku ulogu, i može uticati na
brojnost i prirast drugih vrsta divljači. Ovo se pre svega odnosi na brojnost prisutnih
dvopapkara (srna, divokoza, divlja svinja). Ris može redukovati od 2 do 15%, a u dijelovima
lovišta i do 40% proljećne brojnosti plijena. Na osnovu količine konzumirane hrane on može
da ubije 0,56 srna po 1 km2 godišnje. U Hrvatskoj je utvrđeno da u ishrani risa, srne i jeleni
učestvuju sa 80%. Međutim, ne smije se zanemariti i njegov značaj u uklanjanju bolesnih i
slabih grla, kao i u pogledu poboljšanja kvaliteta divljači.
U lovištima gdje je prisutan evidentirane su veće mase grla kao i bolji kvalitet trofeja.
Takođe, utiče na redukciju brojnosti nekih drugih predatorskih vrsta u lovištu, kao što je
lisica, psi i mačke lutalice. Zbog prikrivenog načina života može duže vrijeme ostati
neopažen u lovištu, gde se tek po tragovima na snijegu ili ostacima ubijene divljači može
utvrditi njegovo prisustvo.
Ris svoj negativni uticaj ispoljava i na domaćim životinjama, gdje pre svega pravi štete
na ovcama i kozama, pa se onda sukobljava sa interesima čoveka, zbog čega najčešće i
nastrada.
LOV NA RISA I DEO Vhgiva
Nazad na vrh Ići dole
 
LOV NA RISA I DEO
Nazad na vrh 
Strana 1 od 1

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
 :: Lov :: Lov-
Skoči na: