Najveća šteta na plodovima
Za plodove oraha čije je jezgro neupotrebljivo u narodu se kaže da su „kvarni“. Šta je tome uzrok?
Jedan od uzročnika je siva pjegavost oraha, bolest koju izaziva gljiva Gnomonia leptostyla. Rasprostranjena je na svim područjima gdje se orah gaji, a otkrivaju je pjege na lišću, lisnim drškama, plodovima i mladarima.
Svijetle pjege na lišću javljaju se već u proljeće, a najčešće u prvoj polovini maja. U početku su sitne i može ih biti stotinak na jednom listu. Središnji dio pjege je siv, dok su ivice tamnije. Zaraza se javlja i na nervaturi lista, čak i na lisnoj drški. Spajanjem pjega stvaraju se veće nekrotične površine na lišću, koje se suši i tokom jula ili avgusta opada. Stabla s kojih je opalo lišće daju mali prinos, a u toku te vegetacije se ne formira dovoljno cvjetnih pupoljaka, pa je umanjen rod i naredne godine.
Ovakve ili nepravilne uglaste pjege mogu se vidjeti i na mladarima i mladim plodovima, uslijed čega zelena ljuska pocrni, a ako su rano zaraženi, najčešće opadaju. Plodovi koji su dostigli uobičajenu veličinu tako|e mogu biti zaraženi. Njihovo jezgro pocrni i sasuši se.
Gljive prezime u zaraženom lišću i opalim plodovima, ali i u lastarima oboljelim prethodne godine. Zbog toga je značajno sakupljanje i uništavanje zaraženog lišća, zaštita fungicidima i odstranjivanje oboljelih mladara u toku i ljetorasta prije kretanja vegetacije.
Jezgro može propasti i zbog crne (bakteriozne) pjegavosti, najopasnije i veoma rasprostranjene bolesti oraha. Pjege se pojavljuju na listu, plodu i mladarima. Na lišću su prvo bezbojne, zatim mrke i na kraju pocrne. Zahvataju cijelu površinu liske i brzo se šire, a osušeno lišće ne opada odmah.
Širenje pjega na mladarima izaziva veću nekrozu tkiva i pucanje kore. Dio mladara iznad oboljelih mjesta vene, a na nekrotiranom dijelu lomi ga vjetar. Rano zaražene rese opadaju ili daju zaražen polen, kojim se infekcija širi.
Najveće štete su, ipak, na plodovima. Zaraženi mladi plodovi nekrotiraju, smežuraju se i opadaju. Na omotaču (klapini) razvijenih plodova stvaraju se nekrotične, ugnute površine. Bolest prodire i u jezgro, koje postaje sluzavo, a potom pocrni i plod opada.
Dobre rezultate u suzbijanju ove bolesti daje prskanje sredstvima na bazi bakra tokom jeseni i proljeća. Zaražene dijelove voćke treba uklanjati, sakupljati i spaljivati, jer se tako smanjuje izvor zaraze. Važna je i upotreba zdravog sadnog materijala, a najbolje je da se gaje otporne sorte. Propadanje jezgra mogu izazvati i štetočine, prije svega jabukin i orahov savijač, moljac klapine i druge.
