Lastari se prekraćuju na dva načina. Neposredno prije cvjetanja, ili nakon precvjetavanja i zametanja plodova, zakidaju se vrhovi. Za sorte koje obrazuju rehuljave grozdove preporučuje se zakidanje prije cvjetanja. U tom slučaju bolja je oplodnja i zameće se više bobica. Ovo je posebno važno za neke stone sorte čiji lastari ne rastu usporeno u vrijeme cvjetanja („afuzali“).
U zavisnosti od sorte i uslova sredine, ovom mjerom može se povećati kvalitet i prinos grožđa za 10 do 20 odsto. Izvodi se ručno, uglavnom makazama. Mogu se koristiti i sinteticki inhibitorna sredstva koja usporavaju rast lastara (paklobutrazol, kultar).
Tokom sazrijevanja grožđa i lastara primjenjuje se zalamanje vrhova u jednom ili dva navrata. Pravo vrijeme za to je kada lastari prerastu visinu naslona i pocnu da zasjenjuju grozdove. Prekraćuju se na 30 – 40 centimetara iznad kolja, odnosno vrsnih žica na spaliru.
Rano zalamanje preporučuje se za sjeverne krajeve, gdje nema dovoljno toplote za uobičajeno sazrijevanje grožđa i lastara. Ono moze da ubrza sazrijevanje za osam do 12 dana i povecava sadržaj šećera u grožđanom soku za jedan do dva odsto.
Zalamanje potpomaže i sazrijevanje lastara, posebno u sjevernim područjima i kada su u pitanju pozne sorte duge vegetacije.
Radi se ručno i mehanizovano. Pravilo je da se ne zalamaju slabije razvijeni lastari i oni iz kondira, jer ce sljedeće godine posluziti za formiranje rodnih elemenata.
Bez obzira na način i vrijeme zalamanja, na čokotima se mora ostaviti dovoljno listova. Istraživanja su pokazala da na svakom lastaru treba ostaviti 15 – 18 listova. To je dovoljno za normalno sazrijevanje lastara i grožđa.
