Kraj zime (ova još nije pri kraju, ali valjda će brže doći ako ga prizivamo) i početak proljeća je idealno vrijeme za donošenje konkretnih odluka šta sijati na određenoj parceli. Odavno se zna da većina kultura stvara veće probleme i manji rod ako se uzgaja uzastopno na istoj parceli. Takvim uzgojem se iscrpljuju uvijek isti kapaciteti zemljišta i nagomilavaju insekti, a korovi postaju otporni na insekticide.
Do nedavno je najveća štetočina na našim njivama bio kukuruzni moljac, ali on nije pravio veće probleme. Međutim, od pojave kukuruzne zlatice Diabrotica virgifera na našim prostorima prije petnaestak godina problemi pri višestrukoj uzastopnoj sjetvi su postali značajno izraženi.
Larve kukuruzne zlatice hrane se isključivo korijenom kukuruza. To čine od druge polovine maja pa do sredine ljeta. Odrasli oblici ljeti izlaze iz tla i hrane se najčešće na kukuruzu polenom, svilom, pa i lišćem. Zbog ishrane svilom klipovi imaju manje zrna. Samo manji broj tih oblika odlazi na okolne parcele. Zato je velika većina jaja odložena u zemljištu kukuruzišta. Tu jaja prezime i u proljeće iz njih izlaze larve. Ako te larve nađu korijen kukuruza preživjeće, a ako ne nađu, uginuće.
Očigledno je da će se na ponovljenoj sjetvi kukuruza brojnost zlatica višestruko povećati, i da će štete od larvi biti vrlo velike. Naprotiv, na kukuruzu zasijanom nakon neke druge kulture brojnost će se zlatica smanjivati i šteta neće biti.
Takođe i prouzrokovač fuzarijuma prezimljava na žetvenim ostacima Kukuruznoj pipi su žarišta koja formira u blizini parcela sa kukuruzom „odskočna daska“ za novi napad.
Kukuruzu kao predusjev najviše odgovaraju šećerna repa, uljana repica i suncokret.
