Ovnoliki kunić
Podjelom po pasminama pripada u veliku pasminu. Ovnoliki kunići dijele se na francuske ovnolike i njemačke ovnolike. Europski standard ujedinio ih je u ovnolike kuniće 1977 godine.
Francuski ovnoliki uzgojen je oko 1863-1869. godine u Avignonu, a njemački ovnoliki priznat njemačkim standardom 1933. godine. Ovnoliki kunić potječe od engleskog ovnolikog, belgijskog orijaša i velikog normandijskogkunića. Mladi tek izleženi kunići su slijepi, goli i ovise isključivo o majčinom mlijeku, toplini gnijezda čak i u ljetnim mjesecima kao i o nadzoru i kontroli uzgajatelja. Kunica pravi gnijezdo u kotilici od sijena i dlake koju čupa s trbuha oslobađajući tako mlječne bradavice kako bi mali kunići mogli sisati. Nakon 15 dana progledaju i znatiželjno istražuju kotilicu i kavez. Kunice kote od 4-16 mladih iako je optimalan broj 6 mladih. Malim kunićima uši trebaju pasti do osmog tjedna života. Dugogodišnjim uzgojem ove pasmine primijetio sam da kunići kojima uši padnu s 15 dana starosti imaju izvanredne odlike pasmine i ostavljam ih kao rasplodna grla za daljnji uzgoj. Od dana kada kunići počnu sami jesti pa do trećeg mjeseca starosti jedu jedan obrok smjese za kuniće ujutro i žitarice (ječam, zob, tritikal, pšenica i klip kukuruza zimi jednom tjedno) navečer. Tijekom čitavog dana mora im biti dostupna svježa voda. Mladi kunići se od majke odvajaju s 8 tjedana starosti. Kao prostirka u kavezu koristi se sijeno ili ječmena slama i mora obavezno biti da kunići ne dobiju žuljeve. Ovnoliki kunić dostiže težinu i do 9 kg. Svojim izrazito mirnim karakterom pogodan je za uzgoj djeci i početnicima a svojim atraktivnim izgledom privlači pažnju na izložbama.
1. Oblik tijela zbijen, širok i masivan na jednoličnom kosturu. Vrat je neprimjetan ,zatiljak kratak i snažan. Noge djeluju kratko i snažne su. Prednje noge leže lagano na stopalu. Kod kunica dozvoljen podbradak.
2. Ocjenjivanje težine hrvatski standard: Kg 4.5 (8 bodova) 5 (9 bodova) 5,5 i više (10 bodova)
3. Krzno je gusto, a vunica u pokrovnoj dlaci nije pretvrda i čvrsto je priljubljena uz tijelo. Dlaka je duljine 3,5 do 4 cm.
4. Glava je široka i jako razvijena, s naglašenim izbočenim ovnolikim nosom. Čelo je široko, a obrazi jako razvijeni. Oči velike i nisu udubljene. Jaki nabor na ušnom korijenu tvori takozvanu krunu
5. Uši mesnate, dobro obraštene i vise dolje u potkovastom obliku s obje strane glave. Raspon ušiju mora biti (mjereno od vrha ušiju preko glave) od 38 do 45 cm.
6. Dozvoljen je u svim čistim bojama kao i ovnoliki šarac. Poželjno je da njihov crtež bude plaštast. Obojeni crtež pokriva ramena, leđa i zadnji dio tamnom bojom. Glava je također pretežno tamna. Obojeni crtež ušiju i krune su tamni. Leptir nije izražen.
7. Za zdravlje i njegu vidi opće propise.
LAGANE GREŠKE: Slabo izražena kruna, tanke i loše nošene uši, naborana koža na butinama, slobodan i nejednolik crtež, bijele mrlje na njušci kod šaraca, ostalo vidi opće propise.
TEŠKE GREŠKE: Predugačko tijelo, preslaba mišićavost, mala glava, slaba kruna, povremeno podizanje jednog ili oba uha, raspon ušiju manji od 38 a veći 45 cm, prelabava koža, prekratka dlaka, bijela boja prevladava u glavi i plaštu kod šarenih životinja, ostalo vidi opće propise.
