VAJMARSKI PTIČAR
Originalni naziv rase: WEIMARANER
Zemlja porekla: NEMAČKA
Vajmarski pticar, takodjer poznat kao “Sivi Duh”, je rijetka pasmina, srednje velicine, lijepih proporcija i misicav. Vajmarac je talentiran u mnogim podrucijima, a to su: lov, rad na tragu, aportiranje, markiranje, obrana, spasilacki rad i agility. Po prirodi vrlo inteligentna pasmina, Vajmarski pticar brzo uci, ima veliku zelju da ugadja vlasniku, te je poslusan. Ovaj veseo i prijateljski pas, pun ljubavi, odanosti i vjernosti idealan je clan obitelji ukoliko dobije paznju i pravilan odgoj i obuku koje zasluzuje.
Da li je Vajmarski pticar pas za Vas?
Standard opisuje temperament vajmarskog pticara kao prijateljskog, neustrasivog, pozornog i poslusnog psa, no to je samo polovina njegove osobnosti. Vajmarac je i asertivan, srcan, odvazan, odan ali i tvrdoglav. On ce vrlo brzo preuzeti ulogu vodje copora, ako mu se ukaze prilika za to. Kucni odgoj moze biti problematican, jer su skloni destruktivnom ponasanju.
Kao sve ostale velike lovacke pasmine, vajmarski pticar zahtjeva puno kretanja i aktivnosti. Dvoriste u kojem zivi mora biti ogradjeno kako ne bi odlutao u potrazi za divljaci. Buduci da je lovacka pasmina, potencijalno je opasan za ptice i male sisavce. Za razliku od ostalih lovackih pasa, vajmarski pticar je kucni pas i stoga ne podnasa zivot u kucici za psa.
Ovo je pasmina koja zahtijeva trening poslusnosti, kako bi se moglo kontrolirati njegovu burnu (bucnu i naprasitu) narav. Vlasnicima se odmah u startu nabavke steneta preporuca box (metalni ili plasticni). Tako ce stene brze i lakse nauciti biti cisto u kuci, a i namjestaj ce ostati zasticen od ostrih zubica vaseg steneta dok ste odsutni.
Kratak istorijski pregled: O postanku vajmarskog ptičara postoje brojne teorije. Jedino je pouzdano da je vajmaranac, koji je tada još puno krvi pasa terača, već u prvoj polovini 19. veka držan na dvorcu u Vajmaru. Sredinom veka, sa početkom čistog uzgoja, ležao je uzgoj gotovo isključivo u rukama, profesionalnih lovaca i šumara u srednjoj Nemačkoj, okrenuti gotovo samo ka radu, pre svega u okolini Vajmara i Tiringena. Kada su prošli dani terača, ovi psi su ukršteni sa prepeličarima i sa ovim psima, križancima, nastavljen je uzgoj. Tek oko 1890. otpočeo je planski uzgoj i upis u rodovnu knjigu.
Pored kratkodlakog vajmaranca pojavio se krajem prošlog veka, mada samo pojedinačno, i dugodlaka varijanta. Vajmaraner je tokom upisivanja u rodovnu knjigu uzgajan čisto, on je u suštini slobodan od ukrštanja sa drugim rasama, pre svega ostao je bez poentera. Na taj način vajmaranac je najstarija nemačka rasa ptičara koja se gotovo 100 godina čisto gaji.
Opšti izgled: Srednje velik do velik radno upotrebljiv lovački pas. Prikladan radni tip, lepog oblika, žilav sa snažnom muskulaturom. Mužjaci u tipu ženke treba da budu isključeni.
Značajne proporcije: Dužina tela prema visini grebena je 12:11. Proporcija glave: od vrha nosa do početka čela nešto duže nego odatle do potiljne kosti. Prednje noge: dužina od lakta do sredine došaplja apribližno je ista razdaljini od lakta do grebena.
Ponašanje i karakter: Svestran, lako vodljiv, čvrste naravi i pasionirani lovački upotre- bljiv pas sa sistematskim i izdržljivim traženjem, ipak nije preterano temperamentan. Nosna pečurka primetno dobra. Oštar na grabežljivce i divljač, takođe i na ljude, ali ipak nije agresivan. Pouzdan u markiranju i radu u vodi. Primetna sklonost ka radu posle pucnja.
Glava: Gornji deo: u harmoniji prema veličini tela i ličnom delu. Kod mužjaka šira nego kod ženki, ipak kod oboje odnos širine gornjeg dela glave prema ukupnoj dužini glave stoji u dobroj proporciji. Po sredini čela udubljenje. Potiljna kost blago do srednje izražena. Iza očiju jasno izražene jagodične kosti. Stop neznatan.
Lični deo: nosna pečurka velika, stoji iznad vilice. Obojena tamnom bojom mesa, unazad prelazi u sivu boju. Njuška duga, a osobito kod mužjaka. Iz profila gotovo oštrih ivica. Nosnik ravan, često nešto ispupčen, nikada ulegnut.
Usne: srednje preklapajuće, one su kao i nepce boje mesa Mali usni nabori.
Vilice: snažne.
Obrazi: mišićavi i jasno izraženi. „Suva" glava.
Zubalo: pravilno i snažno, makazasto.
Oči: boje ćilibara, tamnije do svetlije, inteligentnog izraza. Kod štenadi su nebo plave boje. Okrugle, blago koso postavljene. Kapci dobro priležu.
Uši: široke i prilično duge, dopiru do ugla usana. Visoko i usko usađene, na dole su špicasto zaobljene. Pri pozornosti psa blago napred upravljene. Naborane.
Vrat: Plemenito nošen, gornja profilna linija zaobljena. Mišićav, gotovo okrugao, nije kratak, suv. Ka plećkama se pojačava i harmonično prelazi u grudi i leđnu liniju.
Tijelo
Gornja linija: od zaobljene linije vrata, preko dobro izraženog grebena prelazi u rela- tivno duga, čvrsta leđa.
Greben: dobro izražen.
Leđa: čvrsta i mišićava, bez ulegnuća. Nisu nadgrađena. Nešto duža leđa su svojstvena rasi i nisu greška.
Sapi: karlica duga i srednje koso postavljena.
Grudi: snažne, ali ne preterano široke, sa zadovoljavajućom dubinom - dopiru do laktova - i zadovoljavajućom dužinom. Dobro zaobljene, bez bačvastog oblika, sa dugim rebrima. Predprsje dobro izraženo.
Stomačna linija: blago podižuća, ali stomak nije prikupljen.
Rep: Koren repa nešto niži od leđne linije nego što je to kod drugih srodnih rasa. Rep je snažan i dobro odlakan. Obešen u mirovanju, pri povećanoj pozornosti ili pri radu nošen vodoravno ili višlje.
Noge
Prednje noge: „visoke", žilave, ravne i paralelne, ali nisu postavljene široko.
Plećke: duge i kose, dobro priležuće. Snažno mišićave. Dobar ugao između plećke i nadlaktice.
Nadlaktica: koso postavljena, dovoljno duga i snažna.
Laktovi: slobodni i ravno postavljeni, niti na unutra niti napolje usmereni.
Podlaktica: duga, ravna.
Šaplje: snažno, napeto.
Došaplje: žilavo, blago koso postavljeno.
Šape: zatvorene i snažne. Stoje ravno prema sredini tela. Prsti zaobljeni. Duži srednji prsti su rasna odlika i nisu mana. Nokti svetio do tamno braon obojeni. Jastučići dobro pigmentisani, jedri.
Zadnje noge: „visoke", žilave odnosno dobro mišićave. Paralelno postavljene, nisu okrenute ni napolje ni unutra.
Butina: dovoljno duga, snažna i dobro mišićava.
Koleno: snažno, napeto.
Potkolenica: duga, tetiva jasno isturena napred.
Skočni zglob: snažan, napet.
Došaplje: krepko, gotovo vertikalno.
Šape: zatvorene i snažne, bez zaperaka. Kao prednje.
Kretanje: U svim vidovima osvaja prostor, gipko. Prednje i zadnje noge paralelne. Skok u galopu dug i ravan. U kasu leđa ostaju ravna. Ravanisanje je nepoželjno. ;
Koža: Snažna, dobro, ali ne previše priležuća.
Dlaka
Kratkodlaki: kratka (ali duža i gušća nego kod većine srodnih rasa) snažna, veoma gusta, ravno priležuća pokrovna dlaka. Bez ili sa neznatnom podlakom.
Dugodlaki: meka, duga pokrovna dlaka sa ili bez podlake. Ravna ili blago talasasta. Dlaka na korenu ušiju duža, a na vrhovima ušiju dozvoljena je somotasta dlaka. Dužina dlake na strani 3-5 cm, a na donjoj strani vrata, predprsju i stomaku većinom nešto duža. Dobre perjanice i pantalone, pri tome na dole nešto kraće. Rep dobro obojen. Prostor između prstiju dobro odlakan. Dlaka na glavi je kraća. Oštra dlaka sa srednje dugom, gustom i priležućom pokrovnom dlakom, gustom podlakom i srednje izraženim perjanicama i pantalonama pojavljuju se kod „mešanih" pasa.
Boja: Srebrno, rđasta ili mišje siva kao i prelazi između ovih tonova. Glava i uši često nešto svetlije. Bele oznake dozvoljene su u ograničenoj veličini samo na grudima i prstima. Slučajno se na sredini leđa može naći, više ili manje izražena, tamna jeguljasta pruga. Psi sa izraženim crveno-žutim paležom smeju dobiti najveću ocenu „dobar". Braon palež je teška mana.
Veličina i težina: Mužjaci 59-70 cm (idealno 62-67 cm), ženke 57-65 cm (idealno 59-63 cm). Težina mužjaka je 30-40 kg, ženki 25-35 kg.
