Interakcija između životinje i čovjeka može biti vizuelna, putem dodira, mirisa, zvuka itd. Hranjenje, muža, osjemenjavanje i čišćenje štale, jesu najčešćim načinom komunikacije između radnika na farmi i krava. Kad su u pitanju starija grla, tj.krave koje se duže doba uzgajaju na jednoj farmi, kod jednog vlasnika, ta veza, tj. odnos može biti snažnijim jer i čovjek i životinja prepoznaju specifično ponašanje koje ispoljavaju strane u komunikaciji.
Sistem smještaja može značajno uticati na odnos između čovjeka i životinje. Poznato je da se tovne rase, koje se drže u dužem djelu godine napolju, ponašaju mnogo agresivnije od grla npr. u vezanom sistemu.
Rastom broja grla po farmi i samom intezifikacijom (modernizacijom) proizvodnje za očekivati je da će manje ljudi biti odgovorno za više životinja, sa čim se smanjuje kontakt čovjeka i individue u stadu. Pored toga, neki novi uređaji, kao što je robot za mužu, automatska hranilica, još više udaljuju čovjeka od životinja. Na drugu stranu negativna posljedica toga je u tom što će čovjek biti u kraćem kontaktu sa životinjama, a tim će imati manju mogućnost pravovremenog djelovanja (manje su šanse da primjeti) u slučaju nekog poremećaja u prozvodnji, zdravstvenih problema životinja (šepavost, lezije, rane), praćenje reproduktivnog ciklusa (skakanje krava, sluzenje iz vagine) i drugih pojava koje mogu negativno uticati na normalan život i proizvodnju.
Takva situacija, koja je definitivno neminovna, kada govorimo o konvencionlnom stočarstvu nama, zootehnicima i drugim istraživačima u oblasti ove struke, otvara polje novih istraživanja, rada, investicija i drugoga što nam može opravdati djelovanje u struci, obezbjediti siguran posao i adekvatne prihode.
Da bismo znali prepoznati sve na vrijeme, moramo se naučiti gledati životinje. Moramo znati šta hoće da nam kaže ta životinja, da li je gladna, žedna, bolesna.
