Guske nisu zahtjevna živina u pogledu uslova gajenja, gdje se, prije svega, misli na ishranu i smještaj. Jedu baš sve i svoje prehrambene potrebe mogu da zadovolje onim što nađu u prirodi. Najčešće se gaji u područjima gdje ima rijeka, bara, močvara i drugih vodenih površina. U uslovima Republike Srpske to su područja Posavine, Semberije i još neki krajevi. Međutim, u našim selima sve su malobrojnija jata gusaka. Guščiji proizvodi su veoma traženi, kako na domaćem tako i na stranom tržištu, pa je prava šteta da je njihov uzgoj pao „na niske grane“. Najveći proizvođač guščijeg mesa u svijetu je Kina sa preko 1,3 kg mesa po stanovniku. Kod nas nema pouzdanih podataka o obimu proizvodnje ove vrste mesa.
Guske u ravnici
- Guske se gaje radi kvalitetnog mesa, zatim perja, masti, jetre i jaja.
Sve rase i tipovi gusaka se primarno koriste za pojedine vrste tova (proizvodnja mesa). Hibridni guščići vrlo brzo rastu, sa 63 dana dostižu masu od četiri do četiri i po kilograma, a za kilogram prirasta utroše između pet i sedam kilograma zelene mase. Guščije meso spada u kvalitetnije meso. Klanični radman obrađenih i ohlađenih trupova je manji nego kod kokošaka, ali je udio jestivih iznutrica daleko veći. Trupovi gusaka sadrže relativno visok sadržaj masti (preko sedam odsto) – piše Svetlana Vasić, dipl. inž, u „Poljoprivrednom listu“.
Odgajivanje guščića koji su se izlegli krajem zime i početkom proljeća (krajem januara do polovine marta) teže je nego onih koji su se izlegli po završetku sezone leženja (krajem maja). Pošto su guščići veoma osjetljivi, mora se voditi računa o njihovom smještaju. Stručnjaci preporučuju da se u jednom objektu smjeste guščići iste starosti i da su iz istog matičnog zapata. U protivnom, moguća je pojava bolesti.
Svetlana Vasić naglašava da se pri gajenju jednodnevnih guščića mora voditi računa o sljedećem:
Kvalitetno meso, perje, jaja, mast...
Moraju im se obezbijediti najbolji uslovi ambijenta, što znači da do starosti od četiri do pet nedjelja moraju imati kontrolisanu mikroklimu, da su zaštićeni od hladnoće i prevelike toplote. Do starosti od pet nedjelja moraju biti zaštićeni od direktnog djelovanja jakog sunca, a do uzrasta od osam nedjelja i od padavina, jer tek u tom periodu potpuno operjaju.
Pošto guščići veoma brzo rastu mora im se obezbijediti dovoljan smještajni prostor. Pravilno hranjeni i odgajani guščići koji su izleženi sa 100 grama za četiri nedjelje dostižu masu od dva kilograma, a u starosti do 10 nedjelja čak četiri kilograma.
U ranom uzrastu, posebno do četiri nedjelje starosti, neophodno je da im se obezbijedi potpun mir, jer su veoma osjetljivi na veća uznemiravanja.
Tačno je da guske mogu sebi da obezbijede u prirodi hranu za preživljavanje. Ali, guščići se moraju hraniti redovno s tim da se vodi računa da hrana ima dovoljno proteina (oko 20 odsto). U kobinaciji sa dobrom pašom u hrani guske će brzo napredovati ako im se u hrani daje pšenica, sirak, mekinje, riblje brašno, mesni obroci, lucerka, mlijeko u prahu, a treba im dati i malo soli.
Kljun i jezik kod gusaka su dobar „alat“ za pašu. Kljun ima oštre nazupčene ivice koje lako odvajaju travu od ostalih biljaka. Na vrhu jezika su čvrste, dlakave izrasline koje su postavljene u pravcu grla tako da lako dopremaju hranu u grlo. Guske odgrizaju travu veoma nisko tako da nađu sebi hranu i kada je zemlja skoro potpuno gola.
Mlade guske rano počinju sa ispašom pa ukoliko je paša dobra i obimna, može im se smanjiti količina spremljene hrane. Dobro je praktikovati rotacionu ispašu sa žičanim kavezima koji se pomjeraju. Na taj način se trava zbog obilja izmeta brzo oporavljam a kavezi ostaju higijenski čisti. Ukoliko nema uslova za dobru ispašu, guske treba hraniti isječenom zelenom hranom.
