Uzgoj fazana – vodič za početnike
Uzgoj fazana je oduvijek iznova oduševljavao velik broj ljudi. U prošlim vremenima to su bili prinčevi i princeze te bogati veleposjednici, koji su si mogli priuštiti da imaju fazane, bilo zbog lova ili zbog zanimanja za egzotično. Često su se kasnije takve fazanerije razvile u velike zoološke ili ptičje parkove. Danas svatko tko ima malo veći vrt ili dio okućnice ima mogućnost da uživa u ovim prekrasnim pticama.
Preporuka
Prije nego što se odlučite za kupnju neke vrste, pobrinite se da saznati sve o njenim potrebama, bilo što se tiče osobitosti hranidbe, bilo prostornim potrebama, a onda realno razmislite i odlučite jeli joj možete to i osigurati.
Za držanje ovih zanimljivih i šarenih ptica trebate manje ili više prostranu volijeru. Za razliku od ostalih za tlo vezanih ptica kao pataka, gusaka ili ždralova, kojima je još kao pilićima kupiran vrh krila, te zbog toga nesposobnim za letenje, fazani su uvijek drže itekako sposobni da lete, i ako volijera nije natkrita te u slučaju da ih pustite slobodne često se preplaše i vrlo lako odlete.
Egzotične kavezne ptice, koje se puste ili pobjegnu, mogu predstavljati prijetnju za autohtoni životinjski svijet, (Faunenverfälschung).
Puštanje takvih životinja- namjerno ili nenamjerno- je zbog toga zabranjeno.
Mislite naravno i na vaše susjede. Pijetlovi nekih vrsta fazana pozdravljaju dan za vrijeme razdoblja parenja s glasnim i prodornim uzvicima ponekad i od četiri sata ujutro, i to vas ne čini uvijek baš omiljenim među vašim susjedima.
Sljedeća važna stvar je spriječiti posijete neželjenih posjetitelja poput raznih glodavaca koji se mogu jako namnožiti ako je hrana stavljena na njima dostupna mjesta. Zbog toga bi trebali poduzeti oštre zahvate da miševi i štakori ne mogu prići hrani, a grabljivice, lasice, psi, lisice i kune vašim fazanima.
Ako planirate izgradnju nove štale, ili planirate novu volijeru raspitajte se jesu li možda vaši planovi u skladu s mjesnim građevnim planovima. Možda trebate neku dozvolu!
I na kraju još jedan dobronamjerni savjet: Ako želite držati fazane s ciljem da zaradite novac prodajom mladih ptica, onda vam je bolje da svoj novac uložite u neki sigurniji posao.
Možda ste do sada dobili dojam da je držanje fazana jako naporno, te najvjerojatnije nije vrijedno tolikih napora i troškova, varate se, stvarno je vrijedno svake potrošene sekunde i kune. Svi koji se bave uzgojem fazana već puno godina, kao i ja, slažu se da im njihovi fazani pružaju puno veselja i zadovoljstva. Ove prekrasne ptice dovesti do parenja, gledati ih kako rastu i mijenjaju se znači svake godine jedan novi izazov. Za mnoge vrlo važan motiv predstavljaju također kontakti i prijateljstva s ostalim uzgajivačima i držateljima ovih prekrasnih ptica.
S kojim vrstama se treba početi?
Ima puno prekrasnih vrsta fazana, koji su prikladni za početnike, i koje nemaju osobite zahtjeve glede smještaja i hranidbe da bi ostale zdrave i razmnožavale se.
Najvjerojatnije najpoznatiji predstavnik je zlatni fazan, kojeg slijede različiti srebrni fazani i dijamantni fazan koji su poznati po svojim dugim raskošnim udvaračkim repnim perima. Nadalje kao početničke vrste poznati su mongolski i obični fazan ili bolje poznati kao “lovni fazani”, a isto tako sedlasti i kraljevski fazan, te crvena divlja kokoš.
Kad se usavršite s ovim vrstama, možete se usuditi preći i na neke zahtjevnije fazane, koji su u svojim domovinama većinom dosta ugroženi, dok su kao kavezne ptice relativno dosta prisutni. Njima pripadaju među ostalima najčešći plavouhati i bijelouhati fazan, satir i temink tragopan, glanz fazan, edvardov i eliotov fazan, sivi paunasti fazan. Sve ove vrste su dosta otporne, zimi ne zahtjevaju grijane prostorije i nemaju neke jako zahtjevne potrebe glede hranidbe.
Nabava fazana
Uvijek je najbolje kupiti ptice koje nisu u srodstvu, npr. fazan i fazanka od različitih roditelja, i to najbolje od iskusnog uzgajivača, jer onda vam je jamstvo da čete dobiti zdravu i čistokrvnu pticu najveće. Kada sami idete tražiti pticu, treba obratiti pažnju na to kako su one držane i hranjene, i obično usput pokupiti vrijedne upute i savjete. A i ako kasnije iskrsne neko pitanje ili problem, osoba od koje ste kupili pticu najčešće će vam vrlo rado pružiti potrebni savjet.
Fazane također možete kupiti i od trgovaca na sve češćim sajmovima i izložbama ptica.
Pokušao bih dati jedan savjet. Prečesto su na sajmovima trgovci koji prodaju bolesne ili križane životinje, a početnik obično nema neophodno znanje da bi prepoznao “ kukolj od žita”. No sva sreća da ih je svake godine sve manje. Osim toga životinje na sajmovima često pate zbog transporta, izložbe i neadekvatnih kaveza, stoga pazite što tamo kupujete.
Najbolje vrijeme za nabavu životinja je jesen, kada uzgajivači prodaju mlade, te godine uzgojene ptice, kada je ponuda najveća a cijena u pravilu najniža. Ponekad budu ponuđeni i uzgojni parovi ili garantirani uzgojni parovi, ali tu se mora biti vrlo oprezan, jer pravi uzgajivač u pravilu nikada ne prodaje svoje najbolje životinje. Također se treba držati podalje od takozvane “prodaja jaja” ukrasnih fazana, kada baš ne poznajete osobu koja ih prodaje; ona su često neoplođena ili prestara. Jednodnevni pilići ukrasnih fazana kao na primjer od kokoši u pravilu se ne prodaju.
Smještaj fazana
Najčešće se fazani drže u parovima, rjeđe kao trio ( jedan fazan i dvije fazanke), zbog toga jer se u istoj volijeri više fazana, a ponekad i fazanki osobito za vrijeme parenja najčešće ne podnosi.
Veličina volijere je vrlo važna za uspješno držanje fazana. Za manje vrste kao zlatnog fazana minimalna veličina volijere za jedan par je 3 m x 2 m ( D/Š ) za ispust, i sa zaštićenim prostorom u nastavku od 1 x 2 m ( D/Š ) . Pošto se skoro nikada ne drže u paru već u pravilu jedan mužjak s dvije do tri ženke minimum je onda i malo veći. Bar 4 x 3 m za ispust.
Veče vrste trebaju najmanje duplo toliko .
Volijere trebaju biti visoke bar 2 m, tako da uzgajivač u njima može stajati za vrijeme hranjenja i čišćenja.
Postrane zidove treba prekriti galvaniziranom žicom, s promjerom oka najviše 2.5 cm, s ciljem da vrapce zadrži izvan volijere . Da se obeshrabre štakori i ostali nepoželjni uljezi od ulaska u volijeru treba ukopati žicu bar 15 cm duboko te onda još pod pravim kutom izvući rub žice prema van za još bar 30cm. Ako se grade volijere jedna uz drugu u nastavcima treba na donji dio zidova postaviti oko pola metra visoku neprozirnu pregradu kako se ptice međusobno ne bi vidjele, te da se ne plaše mačaka u prolazu Za natkrivanje volijere zadovoljavaju UV-otporne plastične mreže promjera oka najviše 2,5 cm. Upotrebom mekane mreže izbjegavaju se ozljede glave, koje fazani najčešće zadobivaju kad se uplaše i eksplozivno polete uvis. Ali takva mreža ne nudi zaštitu od lasica, štakora i kuna, stoga oprez.
Nadstrešnica ili zaštitna kućica mora se izgraditi u nastavku otvorenog dijela volijere, te mora biti suha i bez propuha, i mora biti što svjetlija ( dozvoljavati ulazak što više sunčeve svijetlosti ). Kako fazani traže za spavanje najviše položene prečke u volijeri uvijek treba paziti da one postavljene na najviše mjesto budu u zaštitnoj kućici kako ne bi spavali vani u volijeri, prečke su obično promjera oko 5 cm.
Pod volijere poslije kiše ne smije stvarati lokvice. Lako uzgajivaču koji svoje volijere može izgraditi na prirodnom pjeskovitom tlu! Kod teških, nepropusnih tala, može se postaviti sloj od bar 10 cm oštrog pijeska ili riječnog pijeska, i svakih par godina taj pijesak obnoviti
Za zazelenjivanje volijere prikladne su otporne biljke kao: male sorte bambusa, lovorvišnja, rododendron, bazga . . . O tome dali se u volijeru možemo posaditi travu, ovisi najviše o njenoj veličini i vrsti fazana koju imamo. Paunasti fazani npr. skoro uopće ne uništavaju travu, ostali mogu pokazivati individualne razlike. Ako u volijeri već postoji trava onda okolo uz rub volijer treba postaviti 30 cm široku i 5 cm duboku pješčanu traku, da se ne stvara blato na rubovima volijere. Kod fazana koji jako kopaju tlo kao glanz i uhati fazani travnata površina ima šanse za opstanak samo kod volijera većih od 100 m2. Vrata na volijeri uvijek postavljamo uz kutove i to tako da se strana vrata koja se otvara nalazi bliže stranici koja sa stranicom na kojoj su vrata čini pravi kut. Tako ćemo spriječiti fazane da nam slučajno ne izleti van.
Hranjenje fazana
Danas je općenito najrašireniji način hranjenja fazana putem peleta. Većina velikih kompanija koje se bave proizvodnjom hrane nude posebnu peletiranu hranu za ukrasne ptice, a među njima i fazane. Važno je da pelete ostanu uvijek suhe, vlažne pelete se brzo kvare. Netko još propagira metode da hranu pripremaju sami kod kuće i to od mljevenih žitarica, ribljeg brašna, jaja, crva brašnjara, ličinaka mrava itd. No to zahtjeva veliko znanje i iskustvo koje početnici obično nemaju, a i isto tako ti podaci većinom nisu više up-to-date. Za zimsku hranidbu preporuča se davati 50 % kukuruza ili konoplje i 50% peleta za odrasle fazane u razdoblju mirovanja. Ovu hranidbu treba početi mijenjati u veljači/ožujku u onu za fazane u razdoblju nesenja.
Uz osnovnu hranu koju obično čine pelete, za njihovo bolje zdravlje i okupaciju treba ponuditi voće i zelenilo svakakve vrste. S poslasticama kao nesoljenim kikirikijem i brašnjarima te ostalim moramo biti oprezni jer se fazani u protivnom vrlo lako udebljaju
Najbolje i najsigurnije je fazane hraniti s izbalansiranom hranom po preporuci stručnjaka ili dobrog uzgajivača. U prirodi ptice kao fazani trebaju puno više energije za trženje hrane i snalaženje u prirodi nego u svojim volijerama, a osim toga još i vrste koje su po svojoj prirodi mirnije kao tragopani i glanz fazani u uvjetima kakve im pruža volijera jako su skloni debljanju
Ja još nisam doživio da vidim u volijeri izgladnjelog fazana, nego baš suprotno, jako puno debelih i onih koji su uginuli od posljedica preobilne hranidbe i nedovoljnog kretanja.
Svježa voda treba bito stalno dostupna, isto kao i kod visokih tako i kod temperatura ispod granice smrzavanja.
Uzgoj fazana
Fazani nesu drukčije nego naše domaće kokoši, samo u jednom kratkom vremenskom razdoblju od oko travnja do svibnja. Da potaknemo ženke na nesenje dobro im je ponuditi improvizirana gnijezda postavljena iznad zemlje, izgrađena od jedne drvene kašete ili korpe 40 x 40 cm i 20 cm visoke, napunjena finom zemljom ili pijeskom i nešto slame ili hoblovine, ne sijena, postavljena na 1,5 m visine u izgrađenom zaklonu. Druge ženke rađe preferiraju ili naprave same gnijezdo na podu ili iščeprkaju plitku udubinu pod nekim grmom.
Ženka u pravilu nese svaki drugi dan jedno jaje, nemojte ga micati već zabilježite na njemu datum kada je snešeno. Broj jaja u gnijezdu koji će biti snesena ovisi o vrsti i iznosi od dva jaja kod paunastih do 12-15, a u individualnim slučajevima i do 25 jaja kod većine gore spomenutih. Jednom kad je nasad potpun, ženka počinje sa sjedenjem. Kada nije previše strašljiva i uznemirivana, ženka sjedi najčešće pouzdano. Dakako teži je uzgoj podmladka, tada puno ženki kada vode piliće postaju vrlo nervozne i nemirne i takav pokušaj nerijetko završi s gubitkom pileta. U pravilu ženke svih vrsta fazana nesu jaja već sljedećeg proljeća, mužjaci su često već tada dovoljno odrasli da bi dobili piliće no nije uvijek tako. Stoga moramo paziti da fazana prebrzo ne proglasimo neplodnim jer kod nekih vrsta mužjaci kasnije sazrijevaju.
Ako ženka odbija da sjedne na jaja ostaju nam dvije opcije. Sigurniji, ali za uzgaivaće i najčešći je uzgoj s kvočkom patuljaste peradi, ili u inkubatoru. Kada imamo dostupne pouzdane kvočke, obično će se u pravilu dobro brinuti i o jajima i o pilićima.
Kod umjetnog uzgoja s inkubatorom početnik se treba savjetovati s iskusnijim uzgajivačem ili s proizvođačem inkubatora. Temperaturu u inkubatoru treba namjestiti na 37,4 do 37,7 stupnjeva C, i relativnu vlagu na 45 – 50%. Jaja se mora najmanje dva puta na dan okrenuti za oko 180 stupnjeva.
Dužina inkubacije jaja u nekih vrsta fazana: zlatni = 22, srebrni = 25-26, dijamantni = 22, crvena divlja kokoš = 19-21, bjelo i plavouhati = 24-28, glanz = 28 C, edwardov = 22, kraljevski =25, sivi paunasti = 22 dana
Kada su jaja nakljuvana, sele se u valionik što bi bilo idealno. Tamo je temperatura za stupanj niža od one u inkubatoru, ako ga nemamo piliće ležemo u inkubatoru gdje mogu biti i jaja koja su samo djelomično inkubirana. Treba u pravilu 12 – 24 sata dok pile ne otkloni «poklopac» na tupom kraju jaja i izađe van. Pile ostaje tada još 12 -24 sata bez hrane u valioniku dok nije sasvim suh i ojačao, a onda se stavlja pod ultra-crvenu žarulju i ponudi mu se voda i hrana. možemo koristiti i električnu kvočku
Pilići se ne smiju stavljati sami već s drugima iste starosti, čak i različite starosti, ili s pilićima ukrasnih kokoši. Treba paziti jer su fazančići nekih vrsta dosta agresivni, kao npr. kraljevskog fazana, pa ih se ne preporučuje miješati s ostalim vrstama. Lampa ili umjetna kvočka postavlja se obično na 15 cm visine. Ako se pilići guraju pod lampu onda im je zima i treba pojačati grijanje ili spustiti lampu ili umjetnu kvočku, a ako se udaljavaju od nje i stoje uz rubove treba je podiči ili sniziti temperaturu
Danas isto i za piliće postoje gotove mješavine hrane u obliku malih peleta ili brašnastom obliku. Ovakve mješavine jednostavnije i sigurnije za primjenu od doma pripremljenih mješavina koje se spominju u starijoj literaturi, a pogotovo to vrijedi za početnike. Hrana se prvi dan posipa po podu, kasnije u plitku pliticu. Pojilice moraju biti toliko plitke da se pilići nikojim slučajem u njima ne mogu utopiti. Važno je da se pored i ispod pojilice ne prolijeva tekućina, jer zbog visoke temperature u toj zoni će brzo doći do razvoja plijesni i različitih uzročnika bolesti.
Većinu pilića ne treba učiti da jedu. Samo pilići paunastih fazana kod prirodnog uzgoja uzimaju hranu iz kljuna odrasle ptice. Kod umjetnog uzgoja treba probati paunaste piliće staviti s pilićima drugih vrsta fazana iste starosti, od kojih onda u pravilu nauče uzimati hranu s poda. Ponekad je dostatno u prvim danima ponuditi hranu s živim crvima brašnjarima i davati je pomoću pincete. Ponudimo i male komadiće salate i druge zelene hrane i voća. Za nekoliko dana početi će pilići da lete, stoga kutiju odozgo treba pokriti mrežom. Tada ih možemo preseliti u veći kavez ili volijeru u koju smjestimo i umjetnu kvočku ili infra-crvenu lampu. Nje svaki tjedan podižemo za oko 2,5 cm, a kada primijetimo da počnu spavati vani na prečkama možemo potpuno ukloniti izvore topline.
Nakon 4 tjedna starosti uzgajivač treba staviti malim fazanima zatvorene prstenove prema standardu za pojedine vrste fazana, što će dokazivati da su uzgojeni u zatočeništvu, a ne uzeti iz divljine. Sa oko 6 tjedana starosti za lijepog vremena možemo pustiti mlade fazane na travnatu površinu ili u vanjsku volijeru.
Isto tako trebamo preći postepeno na peletiranu hranu za mlade fazane u porastu u dobi od 4 – 6 tjedana, a još kasnije na peletiranu hranu za odrasle ukrasne fazane, otprilike u dobi oko 8 do 9 tjedana.
Mužjaci neki vrsta početi će pokazivati svoje prvo pravo obojeno perje u dobi oko 24 tjedna, no za detaljnije podatke treba provjeriti u prikladnoj literaturi
Bolesti Fazana
O bolestima ovdje ćemo reći samo ovoliko: “normalni” veterinari uspješno će liječiti mačke, pse, krave svinje i konje, ali smo su rijetki stručnjaci za bolesti ptica i peradi. Početniku bi bilo dobro da što prije uzme u obzir kupnju knjige o bolestima peradi, a isto uhvati koji savjet iskusnijeg uzgajivača fazana.
Pravna regulativa
Negdje oko dva mjeseca treba se sve mlade fazane prstenovati sa odgovarajućim graviranim zatvorenim prstenom. Čak i među vrstama fazana koje su lagane za uzgoj i imaju ih i početnici postoje vrste koje su u prirodi postale izuzetno rijetke i kod njih jedino prsten na nozi dokazuje da nisu uzete iz divljine.
Odgovornosti uzgajivača fazana
Ljudi širom svijeta zadnjih desetljeća uništavaju prirodna staništa u ogromnim razmjerima. Zbog toga su se mnoge vrste fazana danas našle na rubu izumiranja. Je li uzgoj ovih ptica u ovakvoj situaciji nešto za što bi trebali biti odgovorni?
Odgovornost je svakako u ovakvoj situaciji vrlo velika, zbog:
- uzgoj u zatočeništvu gotovo svih vrsta fazana je samodostatan i ne ovisi o hvatanju primjeraka u njihovom prirodnom staništu
- uzgoj u zatočeništvu stvara važnu gensku rezervu za kasniju reintrodukciju
- uzgoj u zatočeništvu omogućuje mnoga znanstvena istraživanja, koja bi u prirodnom okruženju inače bila jako teško izvediva ili bi bila čak nemoguća
Svaki uzgajatelj divljih ptica preuzima na sebe veliku količinu odgovornosti za očuvanje vrsta i trebao bi uvijek težiti tome da mu uzgoj uvijek bude zdravi i u čistoj krvi.
Na temelju članaka Heiner Jacken i Gary Robbins-a objavljenih na stranicama WPA podružnice Engleske i Njemačke, te mog osobnog iskustva i istraživanja.
