BOLESTI DIVLJAÈI
Divljaè je podložna raznim oboljenjima. Ona može neke zarazne i parazitne bolesti prenijeti na domaæe životinje, pa i na ljude.
Za veæinu bolesti divljaèi u prirodi ne postoji efikasan naèin lijeèenja, ali se raznim mjerama oboljenja i širenja bolesti mogu znatno smanjiti.
Vrlo bitno je uoèavanje i otkrivanje bolesti kod divljaèi koja se može otkriti osmatranjem lovišta i divljaèi.
Zdrava divljaè je normalno živahna, pokretna, pažljiva i bježi na najmanji znak opasnosti. Bolesna divljaè u prirodi može se uoèiti i prepoznati golim okom, a posebno optièkim pomagalima (dvogled i sl.).
U zavisnosti od vrste bolesti može se uoèiti:
divljaè je mršava, vidljive su tjelesne deformacije, izrasline po tijelu, otok, napet trbuh, dlaka ili perje je promijenjeno, neobièno ponašanje divljaèi, smetnje kod kretanja, pojaèan iscjedak, životinja slini, nalazi uz tragove divljaèi i td.
U lovištu se može naæi uginula divljaè. Uginula divljaè, uz mjere opreza, otprema se najbližoj veterinarskoj stanici ili veterinarskom fakultetu.
Bolesti divljaèi dijelimo na:
- organske, zarazne i parazitne.
BOLESTI ZECA
Zarazne bolesti:
- upala kože
- upala usne šupljine
- upala pluæa, želudca, crijeva, mokraænog kanala, bubrega
- bolesti polnih organa (muda i materice)
- tumorozne izrasline
Èesto zeèevi mogu biti otrovani od zaštitnih agrohemijskih sredstava. Meso otrovanog zeca nije za ljudsku ishranu.
Parazitne bolesti:
- krpelj, mali i veliki metilj
- pluæna crvljivost
- trakavièavost, kokcidioza, šuga
Krpelj može prenositi i neke zarazne bolesti.
Metiljavosti je podložna divljaè na terenima obilatim vlagom.
Meso divljaèi oboljele od parazitne bolesti može se koristiti, s tim što oboljele dijelove (crijeva, jetru, kožu i dr. treba odstraniti.
Zarazne bolesti:
- bruceloza zeèeva
- zeèija kuga
- pseudotuberkuloza
- tularemija
- toksoplazmoza, statilomikoza i dr.
Meso zaraženo ovom grupom bolesti nije za upotrebu.
BOLESTI DIVLJIH SVINJA
Parazitne bolesti:
Metiljavost (veliki i mali metilj)
Metilj se nalazi u jetri. Jaje metilja iz oboljele životinje izlazi sa izmetom. Izašlo jaje pojede pužiæ ili mrav, koji slinom izluèuje razvojne oblike metilja koji dospijevaju na travu, divljaè ih pojede i ciklus se nastavlja.
Ehinokokoza se javlja kao i kod psa. Uzimanjem zagaðene vode ili hrane zarazi se i divlja svinja. Lièinka prolazi u krv. U jetri, slezini i pluæima se razvijaju i poprimaju oblik mjehura (ciste), nazvane mali mjehurujak velièine do jajeta. Jetra i pluæa sa mjehurujakom se ne smiju davati psima. Od ehinokokoze može oboljeti i èovjek. Meso se može koristiti uz uslov da se zaraženi organi odstrane.
Trakavièavost:
Jaja trakavice izlaze iz izmetina u prirodu, te uzimanjem zagaðene hrane mogu se zaraziti i divlje svinje. Jedenjem mesa divlje svinje oboljele od trakavica, èovjek oboli od iste bolesti. Zbog toga takvo meso nije za upotrebu.
Trihineloza:
Uzroènici trihineloze su nevidljivi golim okom. Životinja i èovjek se zaraze jeduæi zaraženo meso. Meso ubijene divlje svinje se obavezno dostavlja veterinarskoj stanici i veterinarskom zavodu. Za pregled se uzima komad mesa velièine oraha i to sa mišiænog dijela dišne prepone, koja odvaja trbušnu od pluæne šupljine. Mogu se uzeti i komadiæi mesa drugih mišiæa (trbušni, izmeðu rebara, oko grkljana, ispod jezika), ali kod njih se uzroènici trihineloze naðu samo kad je životinja jaèe zaražena. Trihineloza je dosta raširena, a zaraženo meso je veoma opasno za zdravlje ljudi.
Divlje svinje obolijevaju od istih zaraznih bolesti kao i domaæe svinje (svinjska kuga, vrbanac, šap, bjesnilo). Meso zaraženo nabrojanim zaraznim bolestima nije za ljudsku ishranu.
Pogrešno je rezonovanje lovaca, kada ostrijele divlju svinju, da kažu, “u našem lovištu nema zaraze”, te odmah dijelove ponutrice peku na ražnjiæima u šumi. Nikad se ne zna. Pregled mesa ostrijeljene divljaèi obavezno treba izvršiti u veterinarskoj stanici.
BOLESTI SRNA, JELENA I DIVOKOZA
Od organskih bolesti èeste su:
- upala probavnih organa
- upala pluæa, bubrega
- mehanièke povrede (lomovi , napuknuæa unutarnjih organa i sl.)
Parazitne bolesti:
Želutèano - crijevna crvljivost
Tanki crvi najèešæe se nalaze u sirištu, a naðu se i u predželutcu i crijevima.
Znaci te bolesti su opæa slabost organizma, blijede sluznice, ogroman broj sitnih crva, životinje su stalno gladne i mršave. Pasu i po danju.
Meso se može koristiti za ishranu, kada se odstrane zaražena crijeva i podželudac.
Nosni štrk
Tokom ljeta nosni štrk izleže u nos srne male lièinke koje se potom popnu u ždrijelo. U proljeæe te lièinke narastu do 4 cm, debljine olovke i prave smetnje životinji. Životinja otresa glavom, kašlje, kiše. Lièinke ispadaju i padaju na tlo, gdje se ponovo razvijaju. Meso je za upotrebu, kada se odstrane i uèine neškodljivim zaraženi dijelovi.
Ugrèavost
Od maja do kraja jula ženka kožnog štrka izleže jaja na koži srne (rjeðe jelena ili divokoze). Jaja probiju kožu i razvijeni oblici ugrka poèinju putovati po organizmu. Kada na svom putu dospiju u potkožno tkivo leða, probuše kožu da bi stvorili rupe za disanje. Tokom aprila lièinke izlaze kroz te rupe iz kože i padaju na tlo. Iz lièinke se onda ponovo razvijaju kožni štrkovi. Bolest izaziva ošteæenje kože. Meso se može koristiti, ukoliko nije vodnjikasto.
Šuga divokoze
Uzroènici - šugarci na glavi, vratu ili prednjem dijelu prsa buše u koži kanale. Javlja se svrabež, pa se životinja èesto èeše. Prenosi se dodirom zaražene životinje ili predmeta.
Meso se može koristiti, ali koža se mora neškodljivo ukloniti.
Zarazne bolesti:
Bedrenica ili crni prišt – Bolest izaziva bacil anthraxa. U jednom od svojih oblika bacil se može dugo zadržati na nekom terenu. Bolest se prenosi zaraženom hranom i vodom, a rjeðe preko kože. Glavni izvor zaraze su lešine životinja uginulih od ove bolesti. Bolest se prenosi i na èovjeka. Sve sumnje na ovu bolest obavezno prijaviti veterinarskoj inspekciji. Meso je opasno za ljudsko zdravlje.
Bjesnilo – Slièno je bolesti bijesnog psa.
Od ostalih bolesti treba znati:
- zarazno sljepilo divokoza
- zarazna bradavièavost divokoza
- slinavka i šap
- bruceloza, nekrobaciloza i sl.
BOLESTI PERNATE DIVLJAÈI
Od organskih bolesti najèešæe su: upala pluæa, upala želutèano – crijevnog trakta, trovanje od agrohemijskih sredstava.
Od parazitnih oboljenja poznate su:
Singamoza - Bolest uzrokuju valjkasti crvi u dušniku i veæim bronhima. Bolest nastaje uzimanjem zaražene hrane, proždiranjem gujavica, pužiæa i dr. Obolijevaju najèešæe piliæi. Bolest se lijeèi po uputama veterinara. Meso je jestivo.
Kokcidioza – Uzroènik su nevidljivi jednostanièni paraziti. Pogoduju joj toplina, vlaga, a obolijevaju èešæe mladi. Dolazi do proljeva, upale crijeva. Lijeèi se pod nadzorom veterinara.
Pernata divljaè obolijeva skoro od iste bolesti kao i domaæa perad. Tu treba napomenuti sljedeæe bolesti: atipièna kuga, kokošiji tifus, kolera, tuberkuloza i sl.
Meso nije za ljudsku ishranu.
BOLESTI ZVIJERI
Najpoznatija bolest kod zvijeri je bjesnilo. Najèešæi prenosnik virusa je lisica. Ona je skoro i rezervoar virusa.Zaražena jedinka mijenja svoju æud, u poèetku se ponaša pitomo, ali podmuklo ujeda. Lisica èesto oboli i od parazitnih bolesti trihineloze, ahinokokusa, šuge.
Vuk obolijeva skoro od istih bolesti kao i lisica.
Medvjed obolijeva od bjesnila i trihineloze.
Jazavac obolijeva od trihineloze.
OBAVEZNE MJERE ZAŠTITE
Svaki lovac je dužan, preko lovaèkog udruženja ili pojedinaèno, da prijavi sumnju o zaraznoj bolesti veterinarskoj inspekciji ili veterinarskoj stanici. Za svako uginuæe divljaèi mora se ustanoviti uzrok uginuæa uz potrebne mjere opreza. Lovci, po nareðenju inspekcije, uklanjaju iz lovišta zaraženu divljaè, a pod struènim nadzorom vrše zakopavanje, dezinfekciju, dezinsekciju i sl.
Tamanjenje necijepljenih i neregistrovanih pasa i maèaka lutalica, lisica, vukova i ostalih je obaveza i pravilo za sve lovce, a ne da se svodi samo na lovoèuvarsku službu ili pojedinca.
Lovaèka društva treba da donesu svoje planove i programe u kojima æe stojati obavezne mjere zaštite od zaraze u lovištu.
Lovci su dužni vršiti cijepljenje svog psa od bjesnila.
